Dobro izgleda kao dekorativni element u kući a kod nas je uobičajeno da ovakva svijeća gori za u vrijeme božića u posudi sa pšenicom ili na stolu u vrijeme uskrsnog blagdana jer stvara poseban ugođaj.

Dobro je znati da se kod svijeća od prirodnog pčelinjeg voska pri gorenju otapa vosak i on se taloži na posudici u kojoj se svijeća nalazi tako da od ukupne mase svijeće samo mali dio završi u zraku u obliku kemiskih spojeva dok parafinske svijeće koje danas prevladavaju u u potrebi cijelom svojom masom završe u zraku u obliku kemiskih spojeva te se talože na zidovima prostorije u kojoj gore.Ovo je problem kod vrijednijih sakralnih objekata gdje se ovakvi spojevi talože na freskama i ikonama te ih oštećuju, pa se u takvim objektima preporučuju isključivo svijeće od prirodnog pčelinjeg voska.U zapadnim zemljama parafinske svijeće su potpuno zabranjene u ovim objektima dok se kod nas o tome baš i ne vodi računa.

Objava Svijeće 23cm x 2cm pojavila se prvi puta na iDelicatesse.

Preporuča se za probleme sa probavnim sustavom, žgaravicom, gastritisom, za čir na želucu, žuč i jetru. Kesten je izrazito peludna ispaša pa se i u medu nalazi znatno više peludi nego kod drugih medova. Med od kestena mora na analizi peludnih zrnaca pokazati udio od preko 80 posto peludnih zrnaca kestena da bi ga smatrali sortno čistim kestenovim medom dok za usporedbu npr. med od bagrema mora sadržavati samo 20 posto.

Na kestenovu pašu pčele selimo na Zrinsku goru, sam vrh gore (prijevoj preko).

Objava Kestenov med (tekući i kristalizirani) pojavila se prvi puta na iDelicatesse.

Prilikom vrcanja meda iz košnice izgleda vodenasto zelen, u žutu boju „potone“ u skladišnim posudama uslijed razlaganja žutih peludnih zrnaca koja se u njemu nalaze. U nekim godinama se može desiti da u vrijeme cvatnje bagrema zamedi i drugo bilje. Ako zamedi žestlovina, svibovina, glog; boja mu može otići odmah više u tamniju žutu ili ako biljka amorfa urani sa medenjem, a bagrem nije izvrcan može se desiti da mu boju baci za ton od žute prema crvenkastoj. U svakom slučaju to je i dalje dobar bagremov med, a medenje drugih biljaka nije mu mana već prednost i čini ga još zdravijim i ukusnijim. Po tome se mi pčelari razlikujemo od industrije, svaka godina je različita i mi ne radimo filtriranja i miješanja da bi dobili uvijek isto već poštujemo pčele i karakter godine. Med prodajemo onakav kakvog su ga pčele donijele. Kako ni vino u svakoj godini nije isto, tako i med može imati svoje specifičnosti u različitim godinama.

Prirodi se ne može naređivati. Na ispašu bagrema pčele selimo u duboke šume na obronke Dilj gore. Nastojimo da uvijek dobijemo što sortniji med, pašu koja mu prethodi izvrcamo potpuno, vodimo računa da ga pravovremeno izvrcamo, ni prerano ni prekasno, ali zadnju riječ ipak ima sama priroda. Bagrem izvorno potječe iz sjeverne Amerike. U Europu ga donose 1601. godine u Pariz kao ukrasnu biljku na dvor Henrika IV, odakle se proširio cijelom Europom. Na našim prostorima za njega kažemo da je „glavna pčelarska paša“, na njoj se uvijek moglo računati na obilne prinose, međutim u zadnjih desetak godina uslijed promjene klime (zahlađenja u vrijeme paše, smrzavanja bagrema u proljeće, kiše u vrijeme cvatnje… ) prinosi u nekim godinama znaju biti značajno manji ili skoro izostati.

Objava Bagremov med pojavila se prvi puta na iDelicatesse.

Ljekovita svojstva rogača:
sprečava probavne tegobe
smanjuje loš kolesterol i šećer u krvi
potiče iskašljavanje i pomaže kod astme
osnažuje imunitet
djeluje protiv alergija
štiti zdravlje srca i krvnih žila
jača kosti

Samljeveni osušeni rogač upotrebljava se kao dijetalni dodatak za liječenje želučanih i crijevnih poremećaja, posebice proljeva (vodenaste stolice). Naime, rogačev prah poput aktivnog medicinskog ugljena ima veliku moć apsorpcije crijevnih toksina i međuproizvoda metabolizma bakterija. Mljeveni rogač se, preporučuje kod akutnog i kroničnog nespecifičnog kolitisa, gastritisa, gastroenteritisa, dispepsije i slično. U Skandinaviji posebice kod djece, čokoladne pločice se sve više zamjenjuju s voćnim čokoladicama u kojima su zastupljeni rogač, mljevene sušene jabuke i kakao. Bogat su izvor vlakana, vitamina i minerala i odličan regulator rada crijeva. Mogu se koristiti kao zdrav međuobrok ili užina.

Rogačevo brašno koristi se i u terapiji organa za disanje

Zreli i na suncu osušeni plodovi mogu se jesti sirovi, no mnogo se češće koristi rogačevo brašno koje se upotrebljava i za izradu ekstrakata, čajnih mješavina, prirodnih aroma, mješavina začina i sl. Zreli plod (Ceratoniae fructus) sadrži najviše ugljikohidrata, oko 70-80 posto, od toga 40-50 posto škroba i do 30 posto saharoze te 10-13 posto fruktoze, maltoze i glukoze, 4,5 posto proteina, oko 0,75 posto masnog ulja, do 8 posto celuloze i do 6 posto dušičnih tvari, a ostatak čine pektini, tanini, trijeslovine, vosak, biljne sluzi, organske kiseline i njihove soli. Sjeme rogača sadrži proteine, masnoće (palmitinsku, oleinsku i linolensku kiselinu), tanine i gume.

Vitaminsko-mineralnom kartom pulpe rogača dominiraju vitamini B2, B3 i provitamin A, a od minerala najviše je kalcija i fosfora, malo manje kalija i magnezija, dok od mikroelemenata ima željeza, mangana, bakra i nikla. Rogač je posebno bogat kalcijem i fosforom – u 100 g mljevenog rogača ima 352 mg kalcija i oko 81 mg fosfora. Prisjetimo se, kalcij i fosfor s magnezijem čine tri osnovne mineralne tvari koje nalazimo u sastavu koštanoga.

(tekst preuzet sa www.vasezdravlje.com )

Objava Med i Rogač pojavila se prvi puta na iDelicatesse.